Oko 20.000 ljudi umrlo je od zatajenja organa ili cirkulacije tijekom dvotjednog toplinskog vala koji je u lipnju 2026. pogodio Europu. U Parizu su mrtvačnice bile prepune. U Kölnu su bolnice oglasile alarm. Tijekom samo jednog vrućeg vikenda tamo je umrlo četiri puta više ljudi nego inače. Vatrogasci su morali iz stanova u potkrovljima spašavati i reanimirati stotine ljudi koji su izgubili svijest. Od tada jedan usporediv toplinski val slijedi drugi. Sve se to događa usred toplinske katastrofe koja se ovdje još uvijek ne naziva pravim imenom.
Toplinski valovi prirodne su katastrofe koje odnose najviše života u Europi. Dok neki od nas prođu samo s glavoboljom, vrtoglavicom, mučninom i problemima sa spavanjem, drugi pretrpe oštećenja organa, kolabiraju na poslu ili umiru u pregrijanim stanovima. Posebno su pogođeni stariji ljudi i ljudi s postojećim bolestima, ali i ljudi koji žive u četvrtima s malo zelenila, poput područja oko glavnog kolodvora, u loše izoliranim stanovima te ljudi koji rade u građevinarstvu ili poljoprivredi.
Zašto onda država ne reagira? Smrti uzrokovane vrućinom mogu se spriječiti! Primjerice ozelenjavanjem gradova, javnim fontanama s pitkom vodom, besplatnim bazenima, državnim subvencioniranjem izolacije i klimatizacije te zabranom rada tijekom izrazito vrućih dana uz punu naknadu plaće. Međutim, vrućina uzrokuje manju gospodarsku štetu nego, primjerice, poplave u dolini rijeke Ahr, a posebno pogađa starije i već bolesne ljude. Vrućina se ne tretira kao nacionalna kriza jer u kapitalizmu vrijedi samo život radno sposobne osobe koju korporacije mogu profitabilno iskorištavati. Zato se po pitanju zaštite od vrućine ne možemo osloniti na ovu državu – ona radije rasipa milijarde na korporacije fosilnih goriva i naoružanja, čime dodatno potiče klimatsku katastrofu i uzrokuje sve više ekstremnih vremenskih prilika.
Vrućina ne dolazi niotkuda. Desetljećima znamo da nafta, plin, ugljen i rat putem emisija stakleničkih plinova snažno zagrijavaju klimu. Znamo da gospodarstvo organizirano oko profita, a ne oko ljudskih potreba i planetarnih granica, uništava temelje našeg života. Najbolja zaštita od vrućine i dalje bi bila zaštita klime. Ali ono što je za nas potencijalno smrtonosno profitabilno je za superbogate i njihove političare, koji se od vrućine štite klimatizacijom, planinskim kućama, odmorima na moru, privatnim bunkerima i klimatiziranim službenim automobilima.
Vrijeme je da se suprotstavimo! Umjesto da prihvaćamo vruća ljeta, klimatsku krizu, smanjenje socijalnih prava, pripreme za rat i sve više rada, vrijeme je za društvo u kojem zajedno odlučujemo o gospodarstvu. Društvo u kojem svi možemo živjeti život dostojan življenja. Borba za klimatsku pravdu odavno više nije samo moralno pitanje, nego pitanje samoobrane! Zato: djelujte zajedno! Zajedno brinite o svojim susjedima, kolektivno zahtijevajte zaštitu od vrućine na radnom mjestu, organizirajte se u svom susjedstvu, na radnom mjestu i u sindikatima ili, primjerice, zajedno s nama u Antikapitalističkom klimatskom susretu u Münchenu.